Постови

Приказују се постови за 2019

Pripovedački Present Simple

Слика
Svima je već dovoljno poznato da se vreme Present Simple (Prosti prezent) u engleskom jeziku koristi da bi se izrazilo nešto što je uvek tačno (npr. Whales are mammals.) ili za ono što se redovno događa (npr. She leaves for school at 8 o' clock). (Ne zaboravite da glagolu dodate ono čuveno "s" u trećem licu jednine...mala šala, ali ujedno i podsetnik :-)). Manje je poznato, budući da se kao narativna vremena u engleskom jeziku koriste  Past Simple Tense, Past Perfect, Past Continuous i Past Perfect Continuous,  da ovo vreme, baš kao i naš prezent, može da se upotrebljava i kao tzv. narativni ili pripovedački prezent. Nekima je poznat i kao istorijski ili dramski prezent. U slučajevima kada želite da ispričate neku priču, anegdotu ili šalu, koristite Present Simple (naravno, ovo važi i za Present Continuous Tense) da biste dočarali događaj o kome govorite na aktivan i dinamičan način. Tako šale ili priče postaju življe i interesantnije, odnosno izgledaju kao da se d

Konstrukcije sa have/get

Слика
Tema današnjeg posta su dve interesantne (i često zbunjujuće za razumevanje i prevod) pasivno-uzročne konstrukcije koje se prave pomoću glagola have, odnosno get. Sledeći post biće posvećen ostalim tzv. causative verbs, kao što su glagoli "let" i "make". Konstrukcija "have + object  + past participle" generalno se koristi onda kada se govori o (profesionalnim) uslugama koje se pružaju korisnicima, odnosno "mušterijama". Upotrebićemo je u slučaju kada je neko za nas nešto uradio, tj. onda kada nešto nismo sami za sebe (ili sebi) učinili. Uočite razliku: I had my hair cut on Monday. (Predpostavlja se da je to frizer uradio za mene.) I cut my hair this morning. (Ja sam sam sebi "sredio" frizuru). I' m going to have my flat painted . (To će se desiti nakon što pitam nekoga da mi okreči stan.) I'm going to paint my flat. (Okrečiću sam svoj stan.) Ovo sve, naravno, ne treba mešati sa have/has + past participle (to j

Used to (I used to do)

Слика
Jedna od interesantnijih konstrukcija u engleskom jeziku svakako je izraz "used to" iza koga sledi infinitiv (used to do, used to smoke, used to be) kojim želimo da kažemo da se nešto redovno dešavalo u prošlosti (navika u prošlosti) , ali da se više ne dešava. Npr. I used to play tennis a lot, but now I'm too lazy. Do you go to the cinema very often? Not now, but I used to. Takođe, ovu konstrukciju možemo upotrebljavati i za prošle situacije (stanje u prošlosti) koje više ne postoje: We used to live in a small village but now we live in London. This building is now a furniture shop. It used to be a cinema. Ovaj izraz se uvek tiče prošlosti i ne može se koristiti u sadašnjem vremenu. Ne možemo reći: I use to do. Za sadašnjost koristimo običan Present Simple ( I do, I smoke, I am...), najčešće uz"usually" ili "normally". Upitna forma glasi: Did...use to...? (Did you use to eat a lot of sweets when you were a child?) Negativna for

Infinitive of purpose (engleski jezik)

Слика
U engleskom jeziku, ovo je prilično jednostavna gramatička partija, ali nije baš tako za one kojima engleski nije maternji jezik i koji pokušavaju da ga (na)uče. Infinitive of purpose (inifinitiv namere) u formi to + infinitive koristimo onda kada govorimo o nekoj ili nečijoj nameri, nameni ili svrsi, npr: I went out to post a letter. She telephoned me to invite me to a party. We shouted to warn everyone of the danger. This wall is to keep people out of the garden. The minister has two bodyguards to protect him. I need a bottle-opener to open this bottle. It's usually difficult to find a place to park in the city centre. Have you got a lot of work to do this evening? Would you like something to eat ? U istom značenju možemo koristiti i in order to (koristi se uglavnom u formalnom govoru): We shouted in order to warn everyone of the danger. Ono što je veoma važno je da u ovim slučajevima ne koristimo predlog FOR , budući da veliki broj ljudi koj

Nazivi meseci u godini, dana u nedelji i godišnjih doba na srpskom, engleskom, nemačkom i latinskom jeziku

Слика
Kod naziva koji se upotrebljavaju za imenovanje 12 meseci u godini, godišnjih doba i dana u sedmici na srpkom, engleskom, nemačkom i latinskom jeziku uočićete neke sličnosti i razlike, kao i pojedine specifičnosti karakteristične za svaki od ova četiri jezika. Srpski jezik: Dani u nedelji: Ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota, nedelja (pišu se malim slovom, izuzev ako se nalaze na početku rečenice). Meseci u godini: Januar, februar, mart, april, jun/i, jul/i, avgust, septembar, oktobar, decembar (pišu se malim slovima, izuzev ako se nalaze na početku rečenice) Godišnja doba: Proleće, leto, jesen, zima (pišu se malim slovom, izuzev ako se nalaze na početku rečenice) Engleski jezik  Days of the Week: Monday, Tuesday, Wednesday, Thursday, Friday, Sunday, Saturday (pišu se velikim slovom, bez obzira na mesto u rečenici) U "days of the week" spadaju svih sedam dana u nedelji. U "weekdays" ubrajamo dane od ponedeljk